Hrvatska, zemlja blagoslovljena prirodnim ljepotama, pravi mali raj na zemlji. Zemlja koju nekad zbog problema koji nas okružuju vidimo samo u nijansama sive, ovaj je vikend pozelenila. Iako je jesen pokucala na vrata i lišće je poprimilo zlatne note, naša Hrvatska bila je zelenija nego ikad, doslovno i figurativno.
U zelenim majicama njome su hrabro hodali mladi, no oni nisu samo hodali oni su uočavali i djelovali. Na 72 sata, na tisuće mladih odlučilo je da će promijeniti svoje sredine nabolje. Izašli su iz svoje sigurne zone, riskirali, beskompromisno se predali za druge. Odvojiti svoje vrijeme za druge najbolje je potrošeno vrijeme, jer tada ono nije prošlo uzalud, nije bilo ispunjeno sebičnim težnjama, već je ostavilo trag u srcu onoga kojemu je bilo najpotrebnije.
Čujemo velika obećanja, razne ideje koje teže učiniti Hrvatsku razvijenijom, materijalno bogatijom, ali često to ostane samo slovo na papiru bez konkretnih dijela. Gledajući na ono veliko, zaboravljamo koliko je malo potrebno da se napraviti pomak nabolje. 3000 mladih pronašlo je način kako napraviti Hrvatsku boljom. Svoje ruke su otvorili i u dlanove dobili sredstvo za rad, u nekim slučajevima to je bila metla, lopata ili kist, a u nekima to je bila druga ruka koja je trebala nekoga za koga će se primiti. Čineći male stvari s puno ljubavi i pažnje, napravili su velika djela. Djela za koja možda ni sami nisu svjesna koliko su snažna i moćna, kolika su srca razveselili, koliko je ljudi te dane živjelo lakše, ugodnije i ispunjenije.
Svaki uređeni vrt, svaki obojeni zid, svaki zagrljaj i topla riječ po jedna su puzzla, koja spajajući jedna na drugu postaje predivna slika i odraz snage mladosti. Svakom novom osobom, svakim novim trenutkom i dobrim djelom ta slika zadobiva još veći sjaj. Nakon što je projekt službeno završio, tu sliku ne smijemo pospremiti u album ili izložiti kao muzejski primjerak, na njoj konstantno moramo raditi. Hrvatska je bila zelenija nego ikad, ali da bi se to uopće ostvarilo, plodnu zemlju pripremalo je mjesecima unaprijed puno vrijednih radnika, pažljivo i s puno ljubavi sijalo je sjeme nade i hrabrosti. Uz puno rada i molitve i pomoći dobrih ljudi, to sjeme je naraslo u 3000 zelenih volontera koji su svojim djelima stvorili plodove. Na nama svima je da sada te plodove iskoristimo, da 72 sata ne živimo samo tri dana u godinu, nego da nastavimo gdje smo i stali. Sada kada smo uočili kome smo potrebni i koliko je malo potrebno da napravimo stvarne promjene, ne smijemo stati, moramo svoje dlanove ostaviti ispružene i spremne da prime nove zadatke.
